Signalni rak, Pacifastacus leniusculus (Dana, 1852)

Signalni rakSignalni rak, Pacifastacus leniusculus (Dana, 1852) / Sjeverna Amerika (jugozapad Kanade, sjeverozapad SAD-a) u Hrvatskoj je prvi put zabilježen 2008. godine u rijeci Muri, a od 2012. i u rijeci Korani. Ime je dobio prema plavim, intenzivnim mrljama na kliještima između pokretnog i nepokretnog prsta. U prehrani je oportunist a, među ostalim, hrani se i ribljom ikrom. Kao uspješniji u kompeticiji za životni prostor i hranu te kao prijenosnik račje kuge, ugrožava populacije domaćih slatkovodnih rakova. Ukopavajući se u riječnu obalu mijenja njenu morfologiju.

Porijeklom je iz Sjeverne Amerike, a u Europu je unesen polovicom 20. stoljeća s namjerom nadomještanja autohtonih populacija riječnog raka (Astacus astacus). Vrlo brzo se prilagodio novim uvjetima, a proširen je vodotocima 27 europskih država. Ime je dobio prema plavim, intenzivnim mrljama na kliještima između pokretnog i nepokretnog prsta, po čemu se najlakše razlikuje od naših zavičajnih vrsta rakova. Danas je signalni rak jedna od najvećih prijetnji opstanku autohtonih vrsta rakova. Uz izravnu kompeticiju za hranu i stanište, signalni rak je i prijenosnik gljivice (Aphanomyces astaci), uzročnika bolesti račje kuge, koja je svrstana među 100 najopasnijih invazivnih vrsta svijeta, a na koju je sam otporan.